Malo je građevina na Balkanu koje su toliko srasle s imenom svog grada kao Stari most u Mostaru. Sam Mostar dobio je ime po mostarima, čuvarima mosta koji su u osmansko doba bdjeli nad prelazom preko Neretve. Most je dug 30, širok četiri metra, a nad rijekom se uzdiže na oko 24 metra visine. Čuvaju ga dvije utvrđene kule – Halebija na sjeveroistočnoj i Tara na jugozapadnoj strani.
Remek-djelo Mimara Hajrudina
Gradnju je naručio sultan Sulejman Veličanstveni, a projektovao ga je Mimar Hajrudin, učenik velikog Mimara Sinana. Prema natpisu na mostu, završen je 974. godine po Hidžri, što odgovara periodu između jula 1566. i jula 1567. godine. Zamijenio je stari drveni viseći most koji je, prema zapisima osmanskog geografa Katiba Čelebije, toliko podrhtavao da su ga ljudi prelazili sa strahom. Po završetku gradnje bio je to najširi luk koji je čovjek dotad sagradio.
Kameni luk zadivio je i čuvenog putopisca Evliju Čelebiju, koji je u 17. stoljeću zapisao da je proputovao šesnaest zemalja, a da tako visok most nigdje nije vidio.
Rušenje i obnova
Dana 9. novembra 1993. godine, nakon granatiranja snaga HVO-a, Stari most se srušio u Neretvu. Sarajevske novine tada su izvještavale da ga je prije rušenja pogodilo više od 60 projektila. Za obnovu se okupila koalicija Svjetske banke, UNESCO-a, Aga Khan fondacije za kulturu i Svjetskog fonda za spomenike, uz podršku više država. Odlučeno je da se most sagradi što vjernije originalu, istom tehnologijom i od istog materijala – sitnozrnog krečnjaka tenelije iz lokalnih kamenoloma. Mađarski vojni ronioci izvlačili su iz rijeke kamenje originalnog mosta, iako je većina bila previše oštećena za ponovnu upotrebu.
Radovi su počeli 7. juna 2001., a obnovljeni most svečano je otvoren 23. jula 2004. godine. Već u julu 2005. UNESCO je Stari most i njegovu najbližu okolinu upisao na Listu svjetske baštine. Tradicija skokova s mosta u Neretvu i danas živi: formalno takmičenje održava se od 1968. godine, a od 2015. Mostar je i stanica svjetske serije Red Bull Cliff Diving.
Izvori: en.wikipedia.org, en.wikipedia.org
